Home > Institut > Novosti : Geološka ekskurzija Crna gora, 29.5. - 2.6.2013.

Geološka ekskurzija Crna gora, 29.5. - 2.6.2013.

Za Novosti:
Dr.sc. Radovan Avanić

 

Od 29. svibnja do 2. lipnja 2013. Hrvatsko geološko društvo je organiziralo geološku ekskurziju kroz Crnu Goru na kojoj je sudjelovalo i deset zaposlenika Hrvatskog geološkog Instituta.

 

Na petodnevnoj geološkoj ekskurziji kroz Crnu Goru prevalili smo ukupno 2000 km i obišli 4 nacionalna parka (Lovćen, Skadarsko jezero, Biogradska gora i Durmitor). Sudjelovalo je ukupno 57 sudionika iz gotovo svih zagrebačkih odnosno hrvatskih geoloških institucija. Za organizaciju ekskurzije na čelu sa Slobodanom Radusinovićem bili su zaslužni Branko Žugić direktor geološkog zavoda Crne Gore, Damjan Čađenović, mr.sc. Neda Dević, dr.sc. Marko Pajović i Martin Đaković.

 

U pripremi organizacije s hrvatske strane uz moju malenkost sudjelovali su Marija Bošnjak i prof. dr.sc Jasenka Sremac. Glavni sponzori ekskurzije bili su Zavod za geologiju i Zavod za hidrogeologiju i inženjersku geologiju Hrvatskog geološkog instituta.

 

Prvi dan ekskurzije putovali smo od Zagreba do Metkovića. Tijekom vožnje u autobusu su dr. sc. Dražen Navratil i Ladislav Fuček izlagali o načinu i problemima izrade inženjersko-geološke karte za projekt autoceste Zagreb-Vrgorac. Putovanje je uz stručne razgovore i opuštenu atmosferu završilo u Metkoviću u hotelu Narona, gdje se nakon večere uz čašicu vina ili piva i dalje nastavilo ugodno družiti.

 

uzorci

Sl. 1. Razgledavanje arheološkog muzeja Narona u Vidu uz stručno vodstvo. (Foto: Morana Hernitz Kučenjak)

 

Drugi dan ekskurzije smo započeli razgledavanjem arheološkog muzeja Narona uz stručno vodstvo (Sl. 1). Riječ je o prostoru rimskog hrama, Augusteuma in situ, s kraja 3. stoljaća p. K. s kipovima careva i njihovih obitelji te ulomcima skulptura, novca i predmeta od stakla, metala i keramike, smještenim u vitrinama. Poslije obilaska muzeja krenuli smo za Crnu Goru preko Stolca i Trebinja.

 

uzorci

Sl. 2. Susret s crnogoskim kolegama iz Zavoda za geološka istraživanja iz Podgorice u blizini Risna. (Foto: Nives Borčić)

 

Do mjesta Vilusi smo prešli dva granična prijelaza (Hvatska-BiH i BiH-Crna Gora) te izgubili gotovo 2 sata na graničnim provjerama. Zbog toga smo znatno kasnili na sastanak s crnogorskim geolozima, koji su nas u Risnu čekali ko ozebli sunce. Sva sreća što je uz autobus postojalo i kombi vozilo koje je s dijelom sudionika došlo ranije na satanak pa su naši crnogorski kolege bili obaviješteni da autobus nije zalutao u bespučima krša.

 

uzorci

Sl. 3. Bokokotorski zaljev. (Foto: Iva Zekić)

 

Nakon susreta s kolegama iz Crne Gore (Sl. 2) Slobodan Radusinović i mr.sc. Neda Devčić objasnili su hidrogeološke karakteristike zone Visokog krša, dijela sliva Bokokotorskog zaljeva (Sl. 3). U zaleđu zaljeva atmosferske padaline prodiru u untrašnjost karbonatnih stijena, te istječu preko vrela u nivou mora ili putem brojnih podmorskih izvora (vrulja), tako da potpuno izostaje površinsko otjecanje. Ovisnost o atmosferskim prilikama najbolje se očituje na vrelu Orahovačke ljute gdje se ljeti nakon intenzivne jednodnevne kiše u zaleđu, poveća izdašnost ovog izvora od 100 l/s na 15 m3/s. Minimalna izdašnost ovog vrela je procjenjena na 100 l/s, a maksimalni kapacitet iznosi preko 300 m3. Nakon toga kratko vrijeme smo proveli u razgledavanju grada Kotora koji je s impresivnim gradskim zidinama, katedralom Sv. Tripuna, te crkvama Sv. Nikole i Sv. Luke pod zaštitom UNESCO-a (Sl. 4 i 5). Grad se spominje kao Acruvium (168. pr. K.) u okviru rimske provincije Dalmacije. Utvrđeni grad postao je u ranom srednjem vijeku (535. g.), kada je Justinijan I iznad grada sagradio tvrđavu. Grad Kotor (Cattaro) dobiva statut 1301. godine, te tijekom 14. stoljeća trgovinom konkurira Dubrovniku. Od 1420. bio je pod mletačkom, a od 1797. do 1818. g. izmjenjivale su se austrijska, ruska, francuska i crnogorska vlast. Nakon I svjetskog rata Kotor je ušao u sustav Kraljevine SHS, u II svjetskom ratu priključen je Italiji, a nakon njene kapitulacije (1944.) bio je u sastavu Jugoslavije kao dio Crne Gore. Do početka 20 stoljeća Hrvati su u Kotoru činili većinu, no kasnije njihov broj znatno opada, tako da današnju većinu čine Crnogorci i Srbi.

 

uzorci

Sl. 4. Crkva Sv. Luke u čijoj pozadini se vidi crkva Sv. Nikole. (Foto: Radovan Avanić)

 

uzorci

Sl. 5. Pogled na Kotor. (Foto: Miron Kovačić)

 

Na putu od Kotora prema Budvi dr. sc. Marko Pajović je opisao pojedinosti o tektonsko - geološkoj građi Crne Gore. Izdvojio je 3 tektonske jedinice koje smo putem mogli vidjeti (Paraauohton, Budva-Cukali zona i jedinica Visokog krša), te Durmitorsku jedinicu na sjeveru zemlje. One su međusobno odvojene reversnim dislokacijama s jasnim navlačnim kontaktima. Jedinica Paraautohtona (Jadransko-Jonska zona) zauzima primorski dio od Boke Kotorske do Ulcinja, a sastoji se od formacija karbonatne gornje krede i fliških formacija eocena. Budva-Cukali (Budva) zona obuhvaća JZ padine Orjena, Lovćena i Rumije s mješanim karbonatno-silicijsko-laporovitim i vulkanogenim sedimentima male debljine sa sistemom reversno prekinutih i prevrnutih izoklinalnih bora. Jedinica Visokog krša se proteže od Orijena Lovćena i Rumije na JZ do Volujka, Durmitora, Sinjavine i Komova na SI Crne gore. Ona predstavlja dinarsku karbonatnu platformu s plitkovodnom sedimentacijom od srednjeg trijasa do gornjeg eocena (potonuće platforme), s karakteristikama cikličke sedimentacije uz kraće ili duže emerzije (boksit), te epizodnim pojavama plićih pelagičkih naslaga u gornjoj kredi. Durmitorsku tektonsku jedinicu na SI dijelu Crne gore čine posebni tektonski blokovi, koji su međusobno razdvojeni fliškim sedimentima, dijabaz rožnjačkom formacijom ili paleozojskim klastitima.

 

U Cetinje smo došli u večernjim satima, te smo nakon smještaja i večere u hotelu Grand proveli vrijeme družeći se ili razgledavajući ljepote grada noću. Cetinje je povijesna i sadašnja prijestolnica Crne gore, koja je zbog velikog broja povijesnih građevina nazvana ”grad muzej”. Nastanak se veže za 15. stoljeće kada je vladar Zete Ivan Crnojević podno Lovćena (1482. god.) sagradio dvor i manastir Presvijetle Bogorodice. Nakon dva stoljeća stagnacije, zbog gubitka samostalnosti, dolaskom dinastije Petrović na vlast (početkom 17. stoljeća) Cetinje se značajno razvija. Napredak je proporcionalan s razvojem crnogorske države, kao što su proglašenje kneževine (1852.), priznanje samostalnosti (Berlinski kongres 1878.) i osnivanje kraljevine Crne Gore (1910.). Od znamenitosti ističu se Cetinjski manastir, Manastir Crnojevića s crkvom Presvijetle Bogorodice, Vlaška crkva, Povijesni muzej, Etnografski muzej, Njegošev muzej (Biljarda), Državni muzej (dvor kralja Nikole I) i Umjetnički muzej (zgrada Vladinog doma).

 

uzorci

Sl. 6. Gornjetrijaski vapnenci s megalodonima u blizini Ivanovih korita. (Foto: R. Avanić)

 

Treći dan smo ujutro krenuli iz Cetinja prema nacionalnom parku Lovćen. U blizini Ivanova korita vidjeli smo izmjenu dolomita, biointrasparita i intrasparita u donjem dijelu, a u gornjem dijelu gornjeg trijasa sedimente lofer facijesa s krupnim ljušturama megalodona (Sl. 6). Na naslagama gornjeg trijasa slijede kontinuirano pločasti vapnenci s proslojcima lapora i rožnjaka bogatih ostacima brahiopoda, krinoida, bodljikaša i mekušaca. Vrijeme u području Lovćena krajem svibnja i početkom lipnja zna biti izrazito hirovito. Mi smo tako tijekom nekoliko sati od sunčanog vremena imali tuču i kišu. Podno Njegoševog mauzoleja zaostao je od prije nekoliko dana veliki zapuh snijega (Sl. 7), tako da smo tu dionicu propješačili. No niti ovakve vremenske nepogode nisu nas spriječile da se popnemo do vrha i da razgledamo mauzolej (Sl. 8).

 

uzorci

Sl. 7.Zapuh snijega na Lovćenu. (Foto: Tomislav Kurečić)

 

uzorci

Sl. 8. Njegošev mauzolej na Lovćenu. (Foto: Morana Hernitz Kučenjak)

 

uzorci

Sl. 9. Danilov most u Rijeci Crnojevića. (Foto: Iva Zekić)

 

Petar II Petrović Njegoš je (1851) prema svojoj želji pokopan na Lovćenu u kapelici posvećenoj Petru I. Petroviću. Kako je ona tijekom I svijetskog rata bila oštećena, 1925. ju je kralj Aleksandar I. Karađorđević dao obnoviti, a 1970-tih je na njenom mjestu prema idejnom nacrtu Ivana Meštrovića izgrađen Njegošev mauzolej.

 

Nakon Lovćena spustili smo se u Cetinje, a zatim prema Podgorici do mjesta Rijeke Crnojević (Sl. 9). Grad se vezuje za vladara Zete Ivana Crnojevića koji je u 15. stoljeću, da bi izbjegao tursku vojsku na Obodu podigao utvrđenje i manastir. Time prenosi svoju prijestolnicu sa tvrđave Žabljak na Obod, a ujedno manastir postaje sjedište zetske Mitropolije. Kasnije (1853) je knez Danilo na ulazu u mjesto podigao kameni most (”Danilov most”) i kuću (”Mostina”), koji su danas postali simboli ovog kraja.

 

Nakon Rijeke Crnojevića došli smo u Podgoricu, glavni i najveći grad Crne Gore. U rimsko doba na ovom mjestu postojala su tri urbana centra: Alata, Birziminium i Doklea. U srednjem vijeku naselje se zove Ribnica, a ime Podgorica se spominje 1326. godine (kotorska arhiva). Turci su gradom vladali od 1474 do 1878. godine, kada su ga osvojili Crnogorci, te Podgorica Berlinskim kongresom pripada Crnoj Gori. Tijekom II svetskog rata bila je 70 puta bombardirana, a nakon oslobađanja (1944.) pod nazivom Titograd postaje glavni grad SR Crne Gore. Ime Podgorica je vraćeno 1992., a referendumom o nezavisnosti (2006.) postaje glavni grad Crne Gore. Od znamenitosti sačuvane su Sahat-kula, dvije kule (Osmanagić i Doganjska), dvorac Petrovića i dvor kralja Nikole.

 

uzorci

Sl. 10. Druženje s kolegama iz Geološkog zavoda iz Podgorice. (Foto: Ljiljana Dolenc)

 

U Podgorici smo razgledali Geološki zavod Crne Gore (Sl. 10), gdje je Slobodan Radusinović održao prezentaciju o djelatnosti samog Zavoda. Nakon razmjene stručnih materijala i poklona krenuli smo prema Virpazaru i nacionalnom parku Skadarsko jezero. U širem prostoru Virpazara nalazi se navlačni kontakt tektonske jedinice Dalmatinsko-hercegovačke zone s osobinama potonule platforme i Zone Budva koju karakterizira bazenska sedimentacija. Uz cestu smo razgledali izdanke ladiničkih konglomerata, koji imaju značajke kanalske ispune bazenskih fliških sedimenata (Sl. 11). U Virpazaru smo se ukrcali na brod kojin som krenuli na obilazak po Skadarskom jezeru (Sl. 13). Dvije trećine jezera, koje pripada Crnoj Gori, 1983. god. proglašeno je nacionalnim parkom.

 

uzorci

Sl. 11. Konglomerati fliške serije nedaleko Virpazara. (Foto: Morana Hernitz Kučenjak)

 

uzorci

Sl. 12. Dobro raspoloženje u ugostiteljskom objektu na plaži Pješačac (Skadarsko jezero).

 

uzorci

Sl. 13. Skadarsko jezero na povratku s plaže Pješačac. (Foto: Vlasta Premec Fuček)

 

Skadarsko jezero je najveće jezero na Balkanu čija promjenjiva površina se kreće od 370 do 540 km2 i prema osobinama predstavlja kriptodepresiju. jezero je bogato brojnim rijetkim pticama (pelikani), ribama (ukljevi) i vodenim biljem. Nakon obilaska Skadarskog jezera brod je pristao na plaži Pješačac, gdje je izgrađen ugostiteljski objekt u mediteranskom stilu. U njemu smo se, uz autohtone kulinarske specijalite, muziku i pjesmu, družili s domaćinima iz Geološkog zavoda do noćnih sati (Sl. 12).

 

uzorci

Sl. 14. Kanjon rijeke Morače s usječenom riječnom terasom. (Foto: Radovan Avanić)

 

uzorci

Sl. 15. Manastir Morača. (Foto: Miron Kovačić)

 

uzorci

Sl. 16. Biogradsko jezero unutar nacionalnog parka Biogradska gora. (Foto: Iva Zekić)

 

uzorci

Sl. 17. Most preko Tare u mjestu Đurđevića tare. (Foto: Morana Hernitz Kučenjak)

 

Putem prema prema Kolašinu zaustavili smo se u Manastiru Morača (Sl. 15). On je jedan od najmonumentalnijih pravoslavnih srednjovjekovnih spomenika kulture Crne gore. Osnovao ga je 1252 knez Stefan Nemanjić, a sastoji se od crkve posvečene Uspenju (Uzašašću) Presvete Bogorodice, manje crkve posvečene Svetom Nikoli i konaka za smještaj gostiju i putnika. Bilo je interesantno vidjeti očuvanu fresku s 11 kompozicija o životu proroka Ilije, koji je kao slavenski bog oluje i gromova vjerojatno imao nešto s kišnim vremenom tog dana. Poslije kratkog predaha u Kolašinu, posjeta nacionalnom parku Biogradska gora predstavljala je značajni događaj toga dana (sl. 16). Nacionalni park je smješten između rijeka Tare i Lima u središnjem dijelu planine Bjelasice, a obuhvaća ukupnu površinu od 5650 hektara. U njemu se nalazi jedna od tri europske prašume te četri ledenjačka jezera (Biogradsko, Pešića, Ursulovačko i Šiško). U parku postoji 26 biljnih zajednica s 2000 biljnih vrsta, među kojima su 90 vrsta drveća od kojih su pojedina stabla visoka preko 40 m i stara preko 400 godina. U takvom prirodnom ambijentu bio je užitak blagovati uz domaći pršut, sir i pivo. Nastavak puta vodio nas je dolinom rijeke Tare, čiji se kanjon po svojoj dubini od 1000 do 1300 m svrstava odmah iza Grand Canyona rijeke Colorado u SAD-u. Na dijelu toka kroz nacionalni park Durmitor Tara zbog prosječnog pada od 36 m/km sadrži brojne vodopade-bukove i brzace. Zbog ljepote vode, brzaca i jedinstvenog eko-sistema rijeka Tara je 1977. godine upisana u ekološki rezervat biosfere Svijeta. Za kanjon su karakteristične šume različitih drveča, među kojima se ističe crni bor, čija pojedina stabla su visine i do 50 m te dosežu starost i do 400 godina. U mjestu Djurđevića Tara razgledali smo most preko Tare (Sl.17), čija dužina iznosi 154 m i visina 135 m, koji zbog svoje ljepote predstavlja jedan od simbola ove rijeke. Uz kratki predah, koji je „svojevoljno zbog kvara uzeo naš kombi”, stigli smo u Žabljak. Laganom šetnjom došli smo do Crnog jezera, čija boja vode je, zbog okolnih šuma i planine Durmitor, tamnozelena do crna (Sl. 18). To ledenjačko jezero, smješteno je na planini Durmitor na visini od 1416 metara. Poslije obilaska jezera smjestili smo se u hotelu Planinka, gdje smo se, uz domaće specijalitete i vino, družili do duboko u noć.

 

uzorci

Sl. 18. Crno jezero kod Žabljaka u nacionalnom parku Durmitor. (Foto: Miron Kovačić)

 

Peti dan ujutro oprostili smo se od našeg domaćina Slobodana Radusinovića i krenuli preko Šavnika, Nikšića, za Zagreb. Putem prema Zagrebu ljepote dubrovačkih zidina podsjetile su nas na osebujnost i monumentalnost starog grada Kotora. Sređujući dojmove kroz proteklih pet dana, prisjećali smo se svih detalja putovanja kroz Crnu Goru te pomisli da bi ovu ili sličnu ekskurziju trebalo ponoviti.